D810, iako sjajan aparat, nije bio naročito interesantan za komparaciju sa prethodnikom, jer je nudio identičnu rezoluciju kao i D800(E). Sada je situacija bitno drugačija, pa novi aparat donosi i potpuno novi senzor. Naravno, znajući na šta nas je Nikon navikao tokom nekoliko poslednjih godina, ne bismo bili iskreni kada bismo rekli da ne očekujemo i nešto više od prostog rasta rezolucije i zabeleženih detalja. ISO performanse su takođe na spisku karakteristika, koje su jak adut modernih Nikon DSLR-ova, a tu je i dinamički raspon.
U nastavku ćemo sučeliti D850 sa D810, kao prethodnom generacijom i sa Canonovim EOS-om 5Ds, kao direktnim konkurentom iz DSLR kategorije.
Kao i uvek, sučeljavanje ćemo izvesti u skoro celoj seriji testova, korišćenjem oba formata snimanja, kako u studijskim, tako i u vanstudijskim uslovima. Kako bismo uticaj optike sveli na najmanji mogući nivo, koristili smo (kao i uvek) referentni prajm iz reda „normalaca“ – Nikon AF-S 50mm f/1.4G, kao i Canon EF 50mm f/1.4 USM. Iako se radi o već vremešnim optičkim sklopovima, u praksi se pokazalo da itekako mogu da demonstriraju i slabosti, kao i kvalitete modernih senzora. Na samom kraju testa je i galerija semplova u visokoj rezoluciji, pa... krenimo redom!
Uobičajeno, praktični deo testa počinjemo pričom o detaljima. Pošto je RAW neprikosnoveni i primarni format na DSLR aparatima, što se posebno odnosi na situacije koje nisu limitirane u smislu brzine isporuke fotografija, na njemu će i u praktičnom testu biti težište. Dok JPEG ponajviše zavisi od kvaliteta internog procesiranja, RAW je zanimljiviji za analizu, jer je najbliži onome što je senzor „video“, bez uplitanja (ili barem bez preteranog uplitanja) interne obrade.
Studijska scena koju smo eksploatisali i u prethodnim testovima, poslužiće nam i ovaj put, a isečci su dobijeni razvijanjem u Adobe Camera RAW-u (u daljem tekstu ACR), podrazumevanim (default) parametrima, iz kojih je isključeno uklanjanje šuma (kao faktor narušavanja detalja), i primenjen istovetni stepen oštrenja (50). Izlazni kvalitet je maksimalan (12, na skali od 1-12), a upotrebljen je lossless krop, kako bismo izbegli bilo kakve kvalitativne gubitke.
Nikon D850 ćemo uporediti sa prethodnikom, kako bismo ustanovili koliki je generacijski napredak, ali i sa konkurentskim Canon-om EOS 5Ds, kao predstavnikom jednog od retkih DSLR-ova uporedive rezolucije.
Naredni snimak predstavlja test scenu, a snimke u punoj rezoluciji možete preuzeti pomoću linkova ispod same fotografije:
Snimci u punoj rezoluciji: D850, D810, EOS 5Ds
100% isečci, RAW konvertovan u JPEG, bez uklanjanja šuma, istovetno oštrenje:
Poredak, u smislu beleženja detalja, veoma je sličan poretku u smislu rezolucije senzora. Canon EOS 5D, kao model čiji senzor nudi najvišu rezoluciju, ističe se detaljima koji su jasni, solidnog mikrokontrasta i sa dobrim očuvanjem tonova u senkama. U stopu ga prati novi D850, čiji senzor se odlikuje simbolično manjom rezolucijom, ali i odsustvom AA/LP filtera, koji je na EOS-u 5Ds prisutan. AA filter umekšava detalje, nastojeći da ublaži negativnu pojavu, poznatu kao moiré, što se može videti i na priloženim isečcima. Ni D810, baš kao ni D850, ne poseduje AA filter ispred senzora, što utiče i na prisustvo moiré-a, naročitih kolornih šrafura, proisteklih iz načina formiranja fotografije pomoću odvojenih piksela u tri kolorna kanala (RGB). Mora se priznati da je moiré kod D850 softverski dodatno prigušen, ali ne i uklonjen, dok je kod D810 jasan gotovo kao i na starom D800E. Canon, s druge strane, nema tih problema, budući da poseduje AA filter, za razliku od verzije EOS 5Ds R. Imati AA filter je ponekad prednost, a ponekad nedostatak. Situacija nije crno-bela, pa je tako i ovde. Danak uspešne borbe sa moiré-om dolazi u vidu nešto manje oštrine, pa je na snimcima sa 5Ds potrebno kompenzovati pad oštrine naknadnim ili internim oštrenjem.
Sve u svemu, D850 se pokazao izvanrednim. Možda nije uspeo da ponese titulu modela sa najvećim nivoom detalja, ali je svakako uspeo da prvo mesto podeli sa direktnim konkurentom. Najzad, kvaliteti novog Nikona se ne završavaju samo na količini detalja, iako jesu jedan od primarnih parametara koje će kupci razmatrati prilikom odabira sopstvenog favorita.
Ukoliko postoji dilema koliko je viša rezolucija opravdana, komparacija sa prethodnikom, u uslovima normalizovanih snimaka, treba da razveje sve nedoumice. Najpre smo snimak sa D810 ekstrapolirali na 45MP i time doveli isečke na isti stepen uvećanja:
Iako razlika na drugom i trećem isečku nije toliko drastična, na prvom se jasno vidi da prosto povećanje ne donosi ništa osim gomile neravnomerno generisanih piksela. Isečak sa D850 je čistiji, detaljniji i sjajnog mikrokontrasta, što za D810 baš ne bismo mogli reći. Pogledaćemo šta se dešava ako snimak sa D850 svedemo na 36MP koje nudi prethodnik:
Ovde je krajnji rezultat nešto povoljniji sa D810. Drugi i treći snimak opet pokazuju nešto bolji balans, mada je konturna oštrina već na njima jasno na strani D850. Međutim, opet je prvi isečak taj koji demonstrira prednost veće količine sirovih informacija – D850 ovde prosto briljira i za celu klasu prevazilazi ono što nudi D810. Da li je ovo dole da postojeće vlasnike D810 animira na prelazak? To pitanje je dosta kompleksnije, ali ako bismo sudili samo na osnovu količine zabeleženih detalja i njihovog balansa u pogledu prisustva moiré-a, onda je odgovor definitivno potvrdan!
Proba na otvorenom je već dugo deo tradicije ovih testova, pa smo se potrudili da i D850 isprobamo u jednoj svakodnevnoj situaciji:
Snimak u punoj rezoluciji: RAW konvertovan u JPEG i JPEG
100% isečci (levo RAW konvertovan u JPEG, razvijen na standardnim podešavanjima, a desno JPEG u standard kolornom stilu, „default“ setovanja):
Iz godine u godinu, Nikon marljivo radi na poboljšanju algoritma interne JPEG konverzije i čini se da rezultat ne izostaje, jer D850 lako prevazilazi čak i ono što je D810 svojevremeno pokazao, a to je JPEG na veoma visokom nivou! Ako izuzmemo potencijal za naknadnu obradu, koji je prirodno daleko veći u slučaju RAW-a, što je i za očekivati, JPEG se po pitanju finoće kontura i generalnog beleženja detalja, dodatno približio klasičnoj RAW-JPEG konverziji. Naravno, postavlja se opravdano pitanje koliko sve to ima smisla potencirati na aparatu, čija svrha nikako nije vezana za bilo kakav angažman koji podrazumeva brzinu rada u bilo kom obliku. Ali, ako za JPEG-om postoji potreba, D850 neće razočarati, u to smo sigurni!