Duboko sam ubeđen da je praćenje oznaka najnovijih modela fotoaparata prilično zamoran posao, i da je mogućnost zbunjivanja skoro izvesna. Oni koji to malo pomnije prate, nekako drže korak i malo ređe upadaju u konfuziju, što ne znači da se ne dešava. Fuji se prilično iskristalisao sa klasama svojih fotoaparata, kroz X-A, X-Pro, X-T, X-E oznake, pa su i oni nekako postali lakši sa pamćenje i klasifikovanje. Međutim, ako i ostali brendovi imaju sklonosti za rikošetiranjem brojevima i oznakama, zašto bi Fuji bio izuzetak? Probaću da krenem od početka, odnosno od Fuji X-A1 modela, koji spada u kategoriju jeftinijih entry level mirrorless fotoaparata. On je predstavljen 2013. da bi svog naslednika dobio početkom 2015. godine. Možda će vas iznenaditi informacija da je ova klasa zapravo pun pogodak Fuji kompanije, jer je pomenuti X-A2, primera radi bio najprodavaniji mirrorless na Tajlandu iste te godine, i da je potukao kompletnu konkurenciju Canon + ostali, bilo da su dSLR ili mirrorless modeli u pitanju. On se razlikovao od ostatka Fuji X ponude, jer X-A senzori poseduju klasičnu Bayer matricu, umesto njegove varijacije u vidu X-Trans matrice. Logično, Fuji se ne odriče zlatne koke i predstavlja Fuji X-A3 model koji zaista ozbiljno odskače od prethodnika. Fuji X-A3 zadržava Bayer matricu, ali ide na 24 megapiksela, koje krase najbolje Fuji mirrorless modele. Fuji X-A3 je predstavljen u avgustu 2016. godine, a svaka logika bi vodila ka nekom budućem X-A4 modelu, sa nekom vremenskom distancom od godinu dana kasnije. Međutim, u decembru 2016. Fuji predstavlja X-A10 kojeg opet krasi senzor sa Bayer matricom, ali sa 16 megapiksela. Zašto X-A3 nije X-A10, već obratno… ostaće nejasno. Kako bilo, ispred nas se nalazi entry level mirrorless, koji beleži odlične prodajne rezultate, jer će u odnosu na bilo koji kompakt ponuditi znatno veći i ozbiljniji senzor kao i mogućnost izmene objektiva. Još ako na to dodamo ono što na zapadu zovu ’’ selfie-friendly’’ fotoaparat, onda i nije čudo što je ovaj model prilično popularan. Eh da, pomenuću i to da se ovaj model ne prodaje u Japanu, tako da će to biti još jedna zanimljivost vezana za ovaj fotoaparat. Nešto slično je radio i Canon sa nekim svojim Eos M modelima, koje nije prodavao u SAD.
Dizajn i ergonomija
Vizuelni identitet ne odskače previše od X-A serije, osim što je primetno da X-A10 jedini od svih gore nabrojanih ne poseduje hot shoe, odnosno priključak za eksterni blic. To ponekad ume za zafali, ako ništa onda makar za bežičnu kontrolu bliceva. Setićemo se odličnog Sony Nex3n modela, koji je takođe posedovao samo pop up blic. Gornja platforma ne poseduje previše tastera i točkića poput ostatka Fuji mirrorless modela, već neguje jedan sasvim jednostavan pristup, da ne kažem spartanski. Čak je i Fuji logo dosta drugačiji u odnosu na X-A2 model. Osim blica sa leve strane i velike praznine koju ne popunjava hot shoe, imamo omanju gužvu sa desne strane u vidu izbornika modova, kontrolnog točkića, okidača sa on/off opcijom i jednim Fn tasterom. Kada su u pitanju Fuji modeli, navikli smo da sa prednje strane šetamo između AF, M i Af-C modova, ali to ovde nećemo videti.
Zadnja strana je standardna u svakom pogledu, bez nekih iznenađenja. Prisutan je oslonac za palac, koji dodatno doprinosi stabilnosti pri rukovanju, a svoj prostor deli sa još jednim kontrolnim točkićem. Možda je ovaj spartanski dizajn, jednostavnost i okrenutost ka Auto modu, zapravo najprivlačniji za većinu kupaca. Da ne bude zabune, manuelne kontrole su prisutne.
Izrada je solidna, a ceo vizuelni identitet ne odaje utisak fotogeničnog fotoaparata. Njegove dimenzije su 116.9 x 67.4 x 40.4 mm, a težina tek 331 gram, sa sve baterijom i memorijskom karticom.
Ispod ''haube''
Već sam pomenuo da Fuji X-A10 poseduje 16 mpx APS-C CMOS senzor sa tradicionalnom Bayer matricom. Odsustvo X-trans matrice na neki način jasno distancira X-A entry level klasu od mid range i top modela. ISO raspon se kreće u vrednostima od ISO 200 do 6400, sa proširivom opcijom od ISO 100 do 25.600. Kompenzacija ekspozicije je u rasponu od -3.0EV do +3.0EV u koracima od 1/3EV. Brzina mehaničkog zatvarača iznosi 1/4000, dok je za svaku pohvalu implementacija i elektronskog sa brzinom do maksimalnih 1/32000. Sa druge strane, brzina rafala iznosi 6 fps, što je u neku ruku i očekivani maksimum za model ovog kalibra. Kao i kod kompletne X-A serije, prisutan je kontrastni autofokus (CDAF) sa 49 fokusnih tačaka.
Fuji X-A1 i X-A2 nisu imali podršku za AdobeRGB, pa se ovaj put Fuji odlučio da je omogući, baš kao i na Fuji X-A3. Simulacija filma je jedna od najprepoznatljivijih mogućnosti Fuji modela, koja se neguje već dugi niz godina, čak i pre pojave X-mount mirrorless fotoaparata. Ovde ih imamo značajno manje, odnosno samo 6: (provia/standard, velvia/vivid, astia/soft, classic chrome, monochrome, sepia).
Auto bracketing vam nudi:
AE Bracketing (±1/3EV, ±2/3EV, ±1EV)
Film Simulation Bracketing (sa 3 odabrane simulacije filma)
Dynamic Range Bracketing (100% · 200% · 400%)
ISO sensitivity Bracketing (±1/3EV, ±2/3EV, ±1EV)
White Balance Bracketing (±1, ±2, ±3)
Optika
Fuji X-A10 je kompatibilan sa svim aktuelnim X-mount objektivima, dok se ovaj model najviše isporučuje u kit varijanti sa Fujinon XC 16-50mm f/3.5-5.6 II OIS, koji zaista može poneti titulu klasičnog kit objektiva. Primetićete da ovaj objektiv nosi XC oznaku, koju jedino još nosi Fujifilm XC 50-230mm f/4.5-6.7 II OIS, što ih razlikuje od ostatka ponude koji nose XF oznaku. Oni se razlikuju po kvalitetu izrade, a uostalom i po optičkim karakteristikama. Ova dva objektiva se sjajno dopunjuju u rasponu, pa će predstavljati odlično rešenje za one koji ne čeznu za prajmovima već za pokrivanjem što većeg raspona sa što manje objektiva.
Blic
Kao i uvek, pop up blic je tu za situacije kada baš nemate drugog izbora, a primerak na ovom modelu je čak i slabiji od onog na sva tri prethodna modela. Njegov vodeći broj je 5 (ISO100m) odnosno 7 (ISO200m). Najveći nedostatak je svakako odsustvo priključka za eksterni blic, koji bi osim njega omogućavao i potencijalnu daljinsku kontrolu jednog ili više bliceva.
LCD
LCD ekran, dijagonale 3’’ sa 3:2 odnosom stranica, će nekima možda predstavljati i momenat odluke za kupovinu ovog modela. Spada u kategoriju ’’ self-portrait friendly’’ tilt shift ekrana koji se ’’istežu’’ do 180 stepeni. Ova opcija može biti korisna i prilikom snimanja video zapisa, što je danas dosta tražena opcija. Ekran ima 1.040.000 tačaka, tako da spada u red sasvim pristojnih i solidnih LCD ekrana. Ono što je zanimljivo napomenuti, jeste činjenica da se ’’Eye detection’’ automatski uključuje kada se ekran podigne u položaj za selfije, tako da promašaja neće biti.
Autonomija rada, priključci i podrška za memorijske kartice
Fuji X-A10 koristi noviju NP-W126S Li-ion bateriju, mada će koristiti i one starije NP-W126 baterije. U paketu se ne nalazi standardni punjač, već adapter AC-5VF, pa je neka moja preporuka da nabavite Fujifilm BC-W126 punjač za baterije. Autonomija rada iznosi solidnih 410 snimaka.
Što se tiče priključaka, prisutni su standardni USB 2.0 i mini HDMI, dok je poseban ulaz za mikrofon ili slušalice izostao. Ono što je za pohvalu jeste prisustvo wireless adaptera - 802.11b/g/n što omogućava prenos snimljenog materijala ili daljinsku kontrolu sa nekim od ’’pametnih’’ uređaja.
Podržan je rad sa SD/SDHC/SDXC karticama.
VIDEO
Razumljivo, 4K opcija je ostavljena za jače modele dok je ovde prisutna standardna ponuda u vidu:
Full HD 1920 x 1080 30p / 25p / 24p, odnosno HD 1280 x 720 60p / 50p / 24p. Fuji X-A10 će zabeležiti video u .mov fajlu sa H.264 kompresijom u stereo kvalitetu. FullHD je ograničen na 14 minuta, dok je HD dupliran na 27 minuta.
Reč za kraj
Ovo je naprosto mirrorless malih dimenzija koji vas ne opterećuje svojim gabaritima, ali ni svojom cenom. Savršeno se uklapa sa postojeća dva XC objektiva: XC 16-50mm f/3.5-5.6 II OIS i Fujifilm XC 50-230mm f/4.5-6.7 II OIS, čime se za relativno skromna uložena sredstva pokriva jedan pristojan raspon. Fuji X-A10 zaista spada u grupu entry level mirrorless fotoaparata, koja se značajno razlikuje od vrhunskih top modela, najpre po odsustvu senzora sa X-trans matricom a zatim i po kvalitetu izrade, zaptivenosti i sl. Sa druge strane, prodaja ove klase fotoaparata ide sjajno, što je najbolji pokazatelj da je ona pogodila suštinu interesovanja jednog dela tržišta. Opstajanje ove klase i uopšte, njena popularnost govori da se ne radi o lošem proizvodu, kojeg ne treba zanemariti kao opciju. Što se mene lično tiče, zameriću mu manjak fotogeničnosti kao i odsustvo priključka za eksterni blic, a kao prijatno iznenađenje primetiću Wi-Fi i elektronski zatvarač i njegovih 1/32.000.