Stvar je prosta... ako nema svetla, nema ni fotografije. Fotoaparat (senzor odnosno film) beleži svetlost kojom su osvetljeni objekti koje fotografišemo i na osnovu toga pravi fotografiju. Sunce emituje nepolarizovano svetlo, tj. zraci su usmereni u raznim smerovima i oni se kao takvi odbijaju od površine objekata koje fotografišemo. Međutim, u slučajevima kada je površina objekta glatka (staklo, površina vode, nebo i sl) , onda dolazi do polarizacije, odnosno zraci se odbijaju u istom smeru. U tom slučaju koristimo polarizacioni filter koji propušta samo onu svetlost koja je polarizovana na nama odgovarajući način. Senzoru zapravo nije bitno da li je svetlost polarizovana ili ne, tj da li smo i koliko blokirali prolaz nekoj svetlosti.
Dakle, polarizacione filtere ne koristimo uvek i u svakoj prilici, već onda kada želimo zasititi tonske vrednosti, odnosno neutralisati odbijanje svetlosti od reflektujućih i svetlih površina. Fotografisanje neba sa oblacima i neutralisanje refleksija sa vodenih površina su svakako najčešće situacije u kojima se koriste polarizacioni filteri. Naprimer, kada fotografišemo površinu vode, mi zapravo blokiramo svetlost koja se odbija od površine vode i omogućavamo onoj koja se odbija sa dna da dopre do senzora. Polarizacione filtere možemo koristiti i za smanjivanje snage svetla koja dolazi do senzora, kao što je fotografisanje po sunčanom danu sa otvorenijim blendama.
Polarizacioni filteri se dele na cirkularne i linearne. Problem sa linearnim polarizacionim filterima se ogleda u tome što vam neće funkcionisati merenje svetla odnosno autofokus. Cirkularni nema taj problem, pa je i češće u upotrebi. Kada kupujete CPL filter, obratite pažnju na njegovu debljinu kako bi izbegli vinjetiranje na rubovima fotografije. Podrazumeva se da CPL filter ne kačite na drugi filter, već da on bude prvi i jedini na objektivu.
Canon 1000d, EF-S18-55mm f/3.5-5.6 IS, ISO 400, ƒ/5.6, 1/80
Jeftniji objektiv, jeftiniji Fujiama CPL a opet vidljiv rezultat
CPL filter se sastoji od dva stakla, dok se između njih nalazi poseban plastični film debljine oko 0,8mm, koji poseduje neutralni nanos za polarizaciju svetlosti. Okretanjem prednjeg stakla, odnosno filma postižemo određene efekte, a najbolji efekat zasićenosti dobijamo kada smo od izvora svetlosti okrenuti 90 do 120 stepeni.
Canon 550d, EF17-40mm f/4L USM, CPL Hoya Pro1, dramatičniji i izraženi oblaci
Canon 550d, EF17-40mm f/4L USM, Hoya Pro1 , zasićeno nebo, snimak iz aparata bez obrade
Neki moj lični savet bi išao u pravcu toga da izbegavate kupovinu jeftinijih CPL filtera, jer se ipak radi o optičkom elementu koji može degradirati izlazni rezultat, odnosno fotografiju. Jedan od filtera koji imaju pristojnu cenu a izvanredan rezultat jeste i Hoya Pro1 digital.
Nema gravitaciono polje kao crna rupa, pa svetlost ipak nekako prodje - B+W ND filter
ND (Neutral Density) filteri su pomelo specifični, jer daju vrlo zanimljive rezultate a sa druge strane morate biti prilično obazrivi jer umeju poremeiti boje na fotografiji. Jedina njihova funkcija jeste smanjivanje svetla koje dolazi do senzora, što nam omogućava da produžimo ekspoziciju čime dobijamo tzv paperjasti efekat bilo da je u pitanju voda ili oblaci.
Canon 550d, EF17-40mm f/4L USM i ND filter, ISO 100, ƒ/9.0 , 30 sekundi
Baršunasta površina vode i oblaka, uz pomalo poremećen kolorit (snimak iz aparata)
Crno bela konverzija, bolja solucija u ovom slučaju
UV filteri imaju svrhu smanjivanja ultraljubičastih talasa, ali kako to više nema svrhe na današnjim digitalnim fotoaparatima, onda im se namena svela na puki zaštitni faktor. Predlažem kupovimu kvalitetnijeg filtera koji nosi oznaku PROTECTOR, jer neće degradirati izlazni rezultat a zaštitiće prednji element vašeg objektiva od ogrebotina, udaraca i masnih otisaka. Dodatni problem u nekim situacijama može ghosting i flare, pa nije loša ideja da ponekad i skinete filter sa objektiva bez obzira kojeg je kvaliteta.
Zoran Rodić
© 2015 pcfoto.biz