Kada govorimo o Olympusu, nužna je određena doza poštovanja iz više razloga. Najpre, jedan je od najzaslužnijih za današnju popularnost mirrorless fotoaparata, a nije beznačajna ni istrajnost ka retro dizajnu koji značajno utiče na pojam ergonomije i vizuelnog identiteta. Oba detalja su značajno uticala na naše osnovno poimanje mirrorless porodice, i na neki način polaznu tačku sa koje percipiramo sve ostale modele. Svima koji makar i nešto minimalno znaju o analognoj fotografiji, Pen i OM-D će značiti dosta, baš kao i Olympusu koji i posle toliko decenija ume da ceni rad svog najboljeg dizajnera, oca tadašnjeg i današnjeg vizuelnog identiteta a koji nosi ime Yoshihisa Maitani. Da stvar bude zanimljivija, Olympus je oduvek negovao i čudne formate, čudnih naziva, pa smo u staro analogno doba imali prilike da upoznamo half-frame format, gde se na običnu rolnu filma od 36 snimaka smeštalo 72. Danas umesto rolne filma imamo senzor, koji je opet sličnom odnosu prema 35mm senzoru punog formata, i nosi naziv ’’micro four thirds’’.
Setićemo se afera i finansijskih skandala koje su ne tako davno potresale ovu kompaniju. Naravno, afere i lažirani finansijski izveštaji nisu razlog mojih simpatija, već istrajnost kompanije da prevaziđe te probleme i da sačuva Olympus od propadanja, što opet donekle ima veze sa japanskim mentalitetom i odsustvom želje za predajom. Upravo u tome baš i leži snaga Olympusa, i zato je u samom vrhu brendova čije se ime izgovara sa pijetetom. Danas, Olympus ima solidno razgranate modele po klasama i više nego solidnu paletu odličnih objektiva. Olympus OM-D E-M1 je bio sam vrh ponude ove kompanije, a na njegovu zamenu se čekalo pune tri godine.
Dizajn i ergonomija
Gabariti su nešto neminovno čega se moramo dotaknuti, kada pričamo o mirrorless fotoaparatima. Olympus je tradicionalno umeren u dimenzijama kako fotoaparata tako i objektiva. Ovaj put, posegnulo se za nešto većim gabaritima, koji će postaviti Olympus OM-D E-M1 Mark II na vrh liste najtežih od ovog brenda. Da se razumemo, težina od 574 grama jeste primetna u ovim okvirima, i prešla je čak i neke dSLR entry level modele i opasno sa približila Sonijevim full frame mirrorless fotoaparatima.
Tabela sa težinama Olympus mirrorless fotoaparata iz OM-D serije
Prvobitna ideja o malim i moćnim fotoaparatima sa izmenjivim objektivima, lagano ali sigurno hvata smer ka većim i moćnim fotoaparatima bez ogledala. Dimenzije su 134 x 91 x 69mm, a sam aparat izgleda dosta robusno, odlične je izrade i lepo leži u ruci. Tome najviše doprinosi više nego jasno definisan grip, kao i jasno definisan prostor za palac sa zadnje strane. Telo je zaptiveno, otporno na prašinu i vlagu a izdržaće i temperaturu do -10, što u kombinaciji sa takođe zaptivenim objektivima može biti od velike koristi u određenim situacijama. Generalno, svaki brend je poseban na svoj način u pogledu na softver, raspored tastera i točkića, pa će i Olympus zahtevati malo privikavanja.
Ispod ''haube''
U pitanju je novi 20.4 megapixelni Live MOS micro four thirds senzor, koji nudi veću rezoluciju i brzinu od prethodnika, sa naglaskom na manju potrošnju energije. Low-pass filter nije prisutan, ali je prisutan anti refleksni sloj. Što se tiče procesora, on nosi oznaku TruePic™ VIII Dual Quad Core, koji je u odnosu na prethodnika brži 3,5 puta, a poseduje poseban CPU za AF. Pomenuti AF sistem nosi naziv Dual F.A.S.T. AF. Očekivano, radi se o hibridnom autofokusnom sistemu, koji je kombinacija faznog i kontrastnog sa 121 tačkom. High-Res Shot mode je i dalje prisutan, za čiju upotrebu proizvođač sugeriše stativ.
Tehničke karakteristike rafala su zaista impresivne, pa one sa mehničkim zatvaračem dostižu 15 fps, odnosno 10 fps sa aktivnim AF i AE mogućnostima. Elektronski zatvarač diže lestvicu do 60 fps, odnosno 18fps. OM-D E-M1 Mark II je prepun iznenađenja i korisnih opcija, pa vlasnicima preporučujem da dobro prouče uputstvo, naročito Pro Capture, Anti-Shock Sequential i Silent Sequential modove. ISO vrednosti se kreću u rasponu od ISO 200 do 25.600, dok je moguće izabrati i vrednost ISO 64. Brzina mehaničkog zatvarača iznosi 1/8000, dok će elektronski ponuditi 1/32.000. Što se tiče stabilizacije, ona je prisutna na senzoru i radi u 5 osa.
Blic
Olympus OM-D E-M1 Mark II ne poseduje ugrađen blic, već poput svog prethodnika u osnovnom kompletu nudi simpatični, omanji eksterni FL-LM3 blic. I ako je sličnih dimenzija kao i prethodni FL-LM2, najnoviji model daje više snage (GN 9 u odnosu na GN7). Brzina sinhornizacije iznosi 1/250, a njegova pokretljivost se kreće u opsegu od 90 stepeni vertikalno i 180 stepenu na stranu, što ga sveukupno čini vrlo korisnim dodatkom. FL-LM3 je zaptiven a ono što je zanimljivo jeste da ne poseduje prostor za bateriju, već da za napajanje koristi fotoaparat.
Tražilo
Elektronsko tražilo nije pretrpelo nikakve izmene u odnosu na prethodnika, pa i dalje baratamo podacima poput 0,74x uvećanja, 2.360.000 tačaka i 120 fps osvežavanjem. Uz Fuji X-T2 tražilo, ovo je svakako jedno od najboljih elektronskih tražila sa kojima sam se susretao, na šta u najvećoj meri utiče i pomenuto uvećanje, koje kod Fujija iznosi 0,77x. Primera radi, Canon 1Dx II iznosi 0,76x dok na Nikonu D5 imamo 0,72x, što vam verovatno najslikovitije sugeriše o kojim veličinama pričamo. Tražilo je zaista fantastično, sa pregršt informacija unutar njega. Što se tiče mana, one se i dalje mogu isprovocirati, ali ću ponoviti po ko zna koji put da su one pretežno vidljive samo onima koji tendenciozno traže takvu manu, u svrhu testiranja tražila.
LCD
U odnosu na prethodnika koji je imao tilt LCD, ovaj put imamo prilike da gledamo klasični obrtni LCD ekran. To ima svojih dobrih, ali i loših osobina. Najpre, ovaj tip ekrana nam omogućava da ekran kompletno sakrijemo i okrenemo ka unutra, što je generalno najbolji vid zaštite, dok će elektronsko tražilo će biti savršena alternativa. Međutim, njegovo kretanje će biti značajno ograničeno ukoliko iskoristimo neki od ulaza sa leve strane fotoaparata, kao što je ulaz za mikrofon. Generalno, tilt ekrani su se pokazali kao sasvim dovoljni za najveći deo situacija, pa su vremenom stekli moje apsolutne simpatije iako sam bio njihov veliki protivnik na početku. Na kraju krajeva, obrtni ekrani zauzimaju i više prostora koji se mogao iskoristiti za povećanje dijagonale ekrana, ili za nešto više prostora sa desne strane za komotniji rad sa tasterima i dugmićima. Što se tiče karakteristika, one su identične sa prethodnim modelom i u pitanju je ekran osetljiv na dodir dijagonale 3’’ sa 1.037.000 tačaka. Ne mogu a da ne primetim kako je Olympus ipak na kraju mogao da izvuče 3,2’’ LCD ekran sa 1.620.000 tačaka, baš onakav kakav imamo prilike da vidimo na Canon EOS M5 modelu.
Autonomija rada, podrška za memorijske kartice i priključci
Olympus OM-D E-M1 Mark II koristi novu BLH-1 bateriju koja ima značajno veću autonomiju rada, pa je tako moguće napraviti solidnih 440 snimaka u odnosu na 350 sa prethodnim modelom. Olympus navodi ’’quick sleep’’ opciju, koja duplira trajanje baterije, što sveukupno ovaj model stavlja u sam vrh mirrorless modela sa pristojnom autonomijom rada.
Očekivano, podržan je rad sa SD memorijskim karticama a svetla tačka je odluka da se naprave dva slota. To smo imali prilike da vidimo i u Fuji X-T2 modelu, što se pokazalo kao izuzetno korisnom opcijom. Oba slota podržavaju rad sa SDHC i SDXC karticama, odnosno UHS-I tipom. Što se tiče podrške za UHS-II, ona je ipak ostala samo na jednom slotu. Način na koji će te koristiti oba slota zavisi od podešavanja, pa će ili snimati simultano na obe kartice ili će druga krenuti da se popunjava nakon popunjenosti prve. Moguće je odabrati opciju simultanog snimanja na obe kartice, ali tako da na prvu ide .raw fajl dok na drugu ide .jpg, što je takođe jedna sjajna opcija, ako ništa onda makar za dalju lakšu katalogizaciju fajlova.
Što se tiče priključaka, prisutni su micro HDMI, USB 3.0, kao i podrška za slušalice i mikrofon. WiFi je prisutan, kao i kontrola preko smartphone ili tablet uređaja.
VIDEO
U micro four thirds porodici, uvek je ispadalo da Panasonic ima bolju podršku za video, naročito ako se dotaknemo GH serije. Ovaj put, Olympus je bez ustezanja ponudio maksimum, odnosno C4K video zapis. U ponudi je:
4096 × 2160 (C4K) / 24p,
3840 × 2160 (4K) / 30p, 25p, 24p
1920 x 1080 (FHD) / 30p, 25p, 24p
1920 x 1080 (FHD) / 60p, 50p
1280 x 720 (HD) / 60p, 50p, 30p, 25p, 24p
Format zapisa je MPEG-4, H.264 a stereo zvuk se podrazumeva.
Reč za kraj
Možda je došlo vreme da i sam promenim ugao gledanja na mirrorless fotoaparate, jer mali gabariti očigledno da nisu primarni cilj. Vrhunski kvalitet izgleda da ipak zahteva koji gram više, što donekle menja i kompletnu sliku. Olympus OM-D E-M1 Mark II više ne može biti posmatran kao simpatičan mali mirrorless, već naprosto kao ozbiljno dobar fotoaparat. Jedino što mu se ozbiljno može zameriti jesu dimenzije senzora, ali na to smo se već morali naviknuti… jer je to, naprosto… Olympus. OM-D E-M1 Mark II je trenutno najjači model u ponudi koju ima Olympus, i odmah je upao na zgusnut teren gde se već nalaze Fuji X-T2, Sony A6500 ili Panasonic GH5. Namerno ne spominjem Sonijeve full frame modele, jer ipak mislim da razlika u veličini senzora postavlja neke nove razmere u poređenje. OM-D E-M1 Mark II spada u red onih fotoaparata za koje je nužno dobro iščitati uputstvo za rad, jer će vas sigurno prijatno iznenaditi svojim mogućnostima i opcijama, što možda na neki način i kompenzuje dimenzije senzora. Stabilizacija će svakako biti jedna od najsvetlijih tačaka ovog sistema, jer su njeni benefiti uvek prvi na listi uočenih prednosti. Olympus poseduje više nego odličnu paletu objektiva, tako da ova tačka neće biti usko grlo u izgradnji sistema. Ono što neizostavno mora da se spomene, jeste prilično visoka cena koju je definisao sam proizvođač. Nemam običaj da komentarišem cene, štaviše trudim se da taj aspekt ne uzimam u obzir prilikom upoznavanja sa nekim delom foto opreme, ali se ona nameće samo od sebe. Ako realno pogledamo, svi će početi od dimenzija senzora a završiti sa cenom, dok će kvalitet neminovno morati da se ugura negde između. A njega ima, i te kako!