Prethodni tekst se bavio ‘’dagerotipijom’’, odnosno prvim koracima u nastanku fotografije. Zadržati sliku na fotoosetljivom materijalu je bio najteži zadatak za tadašnje hemičare, pa se nedostatak boja u tom procesu i nije stavljao u prvi plan. Svesni da je pitanje zadržavanja boja na snimku pitanje vremena, tadašnji fotografi su mogli polako da počnu sa postavljanjem temelja nove grane umetnosti, i da sve više budu fotografi a manje hemičari koji su zašli u fotografiju. Međutim, problem oko boja nije rešen očekivano brzo, pa se taj nedostatak u prvi mah kompenzovao ručnim bojenjem dagerotipija, naročito kada su portreti u pitanju (rumeni obrazi). Prva fotografija u boji, a koja nije imala problema u njihovom čuvanju bez bojazni da će vremenom izbledeti je nastala 1861. i za nju je zaslužan fizičar James Clerck Maxwell.
Prva kolor fotografija - James Clerck Maxwell - 1861.
Te godine, na jednom predavanju o teoriji viđenja boja u Kraljevskom institutu u Londonu, James Clerck Maxwell je prvi put demonstrirao kako se od tri primarne boje: crvene, zelene i plave (RGB) mogu napraviti sve moguće nijanse boja. Time je tačno označio osnovne boje za fotografiju u tri boje, aditivnim procesom. Njegova teza je imala i svoje protivnike, pa se provlačila i teorija da su crvena, plava i žuta osnovne boje. Vremenom se iskristalisalo šta je šta, pa i to da ova druga teorija nije baš bez osnova. Naime, postoje dva načina sinteze boje: aditivni gde se boje se zbrajaju i suptraktivni gde se boje oduzimaju. Ako za mišljenje upitamo slikara, njegov odgovor će biti – crvena, plava i žuta, jer on iz te tri boje na svojoj paleti može dobiti sve boje osim bele.
Već smo konstatovali da su prve dane fotografije obeležili ljudi koji nisu posedovali preterano umetničko obrazovanje ili sklonost ka njoj. Hemičari, fizičari, proizvođači zubarske opreme… poluupućeni optičari, svi oni zajedno su udarili temelje fotografiji kakvu je danas poznajemo. Jedan od onih koji se izdvajaju je svakako i Sergey Prokudin Gorsky, ruski hemičar, pronalazač i fotograf. Da, on jeste naučnik, ali će kao takav postati dokazani autoritet u fotografiji i ostaviti iza sebe vredan fotografski opus. Sergej je rođen 1863. godine, dakle tek dve godine nakon što je James Clerck Maxwell započeo novu stranicu istorije u fotografiji. Sergej je studirao hemiju na Tehnološkom insitutu, u Sankt Peterburgu i to u vreme kada je Mendeljejev držao predavanja. Uporedo sa hemijom studirao je i muziku i slikarstvo na Carskoj umetničkoj akademiji. Studije hemije je nastavio u Berlinu gde je krenuo sa razradom metoda fotografije u boji. 1890. se vraća u Rusiju i postaje član fotografske sekcije Carskog Ruskog tehničkog društva. 1901. u Sankt Peterburgu otvara "Fotocinkografičku i fototehničku radionicu" koja je imala laboratoriju a ujedno i je bila i sedište redakcije časopisa ‘’Fotograf-amater’’. I već 13. decembra 1902. godine počinje priča koja mene najviše fascinira kada se pomene njegovo ime, a koja se odnosi na tehniku pravljenja slajdova u boji metodom trobojne fotografije. To izgleda, ovako: Zapravo, reč je pravljenju brzog niza monohromatskih slika, od kojih je svaka prošla kroz crveni, plavi i zeleni filter. Naknadnim projektovanjem te tri slike na projekcionom platnu, dobijala se jedna kolorna.
Osim ovog izuma, svoju domovinu je zadužio sa preko 2000 fotografija napravljenih širom Rusije, a uz dozvolu cara Nikolaja Drugog Romanova, koji mu je obezbedio i specijalno vozilo, odnosno vagon koji je ujedno bio i mračna komora. Fotografisanje je trajalo godinama, i uspeo je da zabeleži glavna obeležja Carske Rusije, gradove, pejzaže, ljude, luke i brodove iz tog doba. Zahvaljujići njemu, napravljena je značajna kolekcija foto zapisa iz vremena Carske Rusije, a koja je prekinuta Oktobarskom revolucijom.
Žena iz Jermenije u nacionalnoj nošnji
Tbilisi, 1910
Isfandiyar Jurji Bahadur - Uzbekistan
Grupni portret žena iz Dagestana
Artvin, sada u Turskoj
Radnik na Trans-Sibirskoj pruzi
Emir Seyyid Mir Mohammed Alim Khan, emir iz današnjeg Uzbekistana
Lav Nikolajevič Tolstoj
Kompletnu kolekciju možete videti ovde
Sergey Prokudin Gorsky je posle Oktobarske revolucije, uspeo je da preko Norveške i Engleske prebegne u Francusku, gde je i umro 1944. godine. Zanimljivo, sve njegove fotografije su završile u američkoj Kongresnoj biblioteci, nakon što su je njegovi naslednici prodali. Kongresna biblioteka se potrudila da skenira sve negative i oboji posebnom tehnikom, da bi zatim i napravili veliku izložbu pod nazivom ‘’Carstvo koje je bilo Rusija’’.
Zoran Rodić
© 2015 pcfoto.biz