Kada govorimo o umetnosti bilo da je u pitanju skulptura, likovno ili muzičko delo obično se najpre susretnemo sa njenim naslovom. Ubrzani napredak digitalnih fotoaparata i još brža razmena informacija putem interneta, nekako je fotografiji uskratila taj detalj, pa ne tako retko uglavnom baratamo fotografijama koje nose naslov IMG_2310 ili DSC_1305. Možda se ipak većina fotografa oslanja na onu staru i poznatu, već formalnu definiciju kako jedna fotografija vredi hiljadu reči, što nije daleko od istine… ali se postavlja pitanje moramo li fotografiju lišiti naslova. Naslov fotografije može podići intenzitet prikaza ili usmeriti njeno shvatanje u nekom drugom smeru. Na taj način, naslov postaje sastavni deo fotografije i autor pomoću njega paralelno dopunjuje osnovnu ideju. Zašto pišem na temu naslova? Pa zato što mi je pre početka pisanja ovog članka bilo sasvim jasno da ću po prvi put, kada je u pitanju rubrika – Inspiracija – morati ispod fotografije stavljati naslov. Đani Bardoti je fotograf, čije fotografije zaista deluju kompletnije kada su sa naslovom, i to tako da to ne deluje kao puka tehnička obaveza.
Šišanje - Fotografija meseca u časopisu ReFoto
Ali naslov ipak nema tu moć da lošu fotografiju napravi dobrom, pa se ipak u konačnom zbiru na kraju moramo osloniti na vizuelno. A tu ćemo takođe morati odati priznanje, ništa manje od onog koje mu je dodelio Foto savez Srbije. Đani Bardot je rođen 1970. u Rumi gde živi i radi. Zaposlen je kao mašinovođa u Železnici Srbije, pa su tako prvi koraci u fotografiji bili obeleženi lokomotivama i vozovima kao dominantnim motivom. Canon PowerShot A 460 i Canon PowerShot SX 100 IS su bile prve fotografske sprave sa kojima je beležio razne motive oko sebe, da bi prave smernice dobio od Šabačke fotografske zadruge, čiji je član postao 2010. Uporedo, započinje i aktivni forumaški život koji mu je omogućio da razmeni fotografije i saznanja sa ostalim ljubiteljima fotografije. Izbor za prvi dSLR kojeg kupuje 2012. pada na Canon 600d, koji i danas koristi. Korak po korak, počinje da šalje fotografije na konkurse, pa tako 2014. dobija i svoju prvu nagradu na Ziselu, za fotografiju – Moj živote, moja muko – da bi mu nešto kasnije ista fotografija donela srebrnu salon medalju na 34. Međunarodnom salonu umetničke fotografije u Požarevcu.
Moj živote, moja muko
Fotografije, Igra, Sanjala je da ne kasni i Između mu donose mnoštvo nagrada i pohvala.
Igra
Sanjala je da ne kasni
Između
Šišanje donosi prvu nagradu za pojedinacnu fotografiju na izložbi Ivanovo u fokusu 2014.
Šišanje
a na Ziselu 2015.god. drugu nagradu za kolekciju fotografija (Sremačke kere, Na šoru, Zemlja košarke).
Sremačke kere
Na šoru
Zemlja košarke
Šanker
Prvi put sa ocem na jutrenje
Obućar
Priče sa šora
Serija fotografija, Bez dobrog naslova
I meni omiljena - Čuješ li buku?
Čudna šuma
Goodfather
Sava
Dobar čovek
Iskusni kladioničar
Noćna smena
Ringišpil
Trgovci konjima
Član je FSS od 2010. god. a zvanje fotograf amater prvog reda dobija 2015. a do sada je imao jednu svoju samostalnu izložbu. Učestvovao je na preko 30 grupnih izložbi, gde se izdvaja Plavo zeleni svet koji je izložen u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu i Novom Sadu.
Kako kaže, fotografijom se bavi iz hobija… pa postignuti rezultati tim pre još više dobijaju na značaju.
Zoran Rodić
© 2015 pcfoto.biz